plaža

upeklo je sunce
dan je ko' stvoren za plažu
na plaži se nalaze ljudi
što se kupaju, sunčaju, brčkaju i mažu


priprema za odlazak na plažu počne već negdje oko srijede. psihička priprema. fizička priprema se svede na bezglavo izlijetanje iz hotela u petak oko 8:30, dok kažeš ke. ks od keksa ne stigneš reći jer su već svi spremni kao kada osnovnoškolci idu na izlet.
petak je slobodan dan, kao naša nedjelja. petkovo do podne je dan za plažu, sve ostalo je relativno. plaža je na nedaleko zapadu. isti put kao da idemo na posao samo produžimo još nekih 15ak minuta do kraja puta. "ekonomski grad jizan" je svima toliko prirastao za srce da taj prolazak pokraj "ekonomskog grada", u kojemu radimo, nitko niti ne primijeti. asfalt nas vodi skroz do same obale i dalje se pretvara u pustinjsku cestu.

na obali se nalazi ogromna tabla "mjesto za plivanje". ako pogledamo lijevo ili desno od te table, nekim većim dalekozorom, neće biti razlike sve je to isto. kilometri pijeska, školjki, sipinih kosti i plastičnih boca.

nitko ne čisti plažu i ovdje su rijetki arapi koji koriste blagodati mora iako je more čisto. s vremena na vrijeme plažu očisti vjetar na način da sve što može odnese dalje u pustinju. plastične boce, vrećice i auto gume. pošast modernog doba. dobro, nađe se tu još štošta zanimljivo kao morske alge, krepane ribe, probušene lopte, japanke (na plaži pristup na facebook nemamo),


žene u pokrivalima itd. ali je sve to u promilima. u ovome kretenskom sistemu, žene ne smiju pokazivati svoje tijelo u javnosti pa se moraju i kupati u odjeći. sigurno im je prekrasno i sretne su što su rođene u arabiji. uhvatio sam par fotki u vožnji.




prikupio sam neke izjave muškog domicilnog roda glede ženskog roda, no o tome nekom drugom prilikom.
stigli smo a plažu. nekih stotinjak metara od mora, uz obalu postoji jedan hupser. nije to brdo to je jedna duga dina koju formira vjetar što se diže  od jutra. jednom sam primijetio da netko provodi dopodne na vrhu dine pa sam slijedeći put iz znatiželje otišao pogledati što se od tamo vidi.

trenutno je to najviša točka s koje puca pogled na plažu

                                                                                                                     

sjever

zapad          istok

jug

i vrlo je tiho

sada mi je već malo toplo pa ću ubrzati.
bez oćala i košulje pocrvenim kao rak za čas iako mi put nije baš bijela. tome vjerojatno doprinosi i vjetar koji se diže od jutra, hladi kožu pa izgubim osjećaj vreline na tijelu. a sunce prži. prži i ovdje i desecima kilometara dalje u pustinji. prži se u pustinjski pijesak i uzdiže se vreli zrak u obliku malog tornada.

da bi se nadomjestio taj zrak, dolazi zrak s mora koji nadopunjava tu prazninu i na taj način se stvara vjetar. vjetar koji puše s mora na kopno. puše konstantno, pojačava prema sredini dan i ugodno rashlađuje.
ovdje je svaki dan dobar za jedrenje. uglavnom, od jutra lagano puše i uživamo uglavnom tik uz more.

a ponekad puše jako već od ranoga jutra, more bude od 2-4 i  ukrade tih pet metara plaže.

tada je 20m dalje u pustinji mala pješčana oluja

pijesak leti po svuda i bez odjeće se osjeti bombardiranje sitnih iglica po tijelu. za 15s koliko je fotoaparat bio na pijesku za ovu sliku, imao sam posla poslije podne za rastaviti i očistiti ga jer se objektiv zaglavio.

no nije uvijek tako. uglavnom je mirnije. tada neki igraju kreativne igre kao kamena s ramena

ili napucaj ga sad' napucaj ga sad'! :)










a ponekad odigraju i utakmicu, dok im more ne ukrade igralište

dakle, plaža.
ja uglavnom plivam, improviziram nekakvu stolicu i vama pišem blog.



ovo moje laprdanje se već otegnulo i "vrijeme je da se krene".