drage i dragi.
drugi je tjedan kako sam u saudijskoj arabiji. malo lijenost, malo nedostatak vremena, malo loša internet veza, su razlozi što još nisam počeo pisati blog. sve češće dobijam upite ne mail kada će krenuti blog. pa evo, svečano uz sok od jabuke iz tetrapaka i otmjeno odjeven u donjem crnom rublju kineske proizvodnje (muškom), na ludoj zabavi na uzavreloj atmosferi oko 30°c, podatni HaPe i ja započinjemo hvale vrijedan i nadasve slikovit...ili kraće: proglašavam blog otovorenim! a ove govore ću ostaviti za budućnost kada ću se kandidirati za predsjednika republike i tada očekujem vaš doprinos na svojoj strani inače bolje da vas nema! ali nemojte to shvatiti kao prijetnju, to je jedan prijateljski savjet. :)
bio je to jedan sasvim običan ponedjeljak kada sam napustio viga, gogu i srećka koji su me dan prije lijepo ugostili i nahranili. zube sam sam oprao! dosadni dio autom od zagreba do udina i avionom od venecije do istanbula ću premotati jer je to bio sasvim nezanimljiv dio posla pa ću se malo zadržati u istanbulu. putovali smo kolega i ja. pri dolasku na kontrolu za ulazak u terminal na letu istanbul-jeddah, primijetili smo skupinu od 20ak individua vrlo neobično odjevenih. do sada sam vidio zanimljivih, kreativnih i praktičnih načina odijevanja u jednostavne tkanine. ili po domaći u plahte. ali oblačenje u ručnike još nisam. a nije ni vlado. i da se razumijemo, nije to bio "ručnik". to je bio pravi pravcati ručnik. bijeli pamučni ručnik s kvadratičnim uzorcima. i zaključili smo da nisu ukradeni iz hotela jer nisu imali nikakav logo. a bilo ih je i par malko ofucanih, ručnika ne individua. malo smo se pogledali, pa smo stali promatrati njih od glave do pete pa nam nikako nije bilo jasno. još da su bili arapi možda bi i imalo smisla.obojica smo zaključili da smo možda totalno zatucani ali smo se svejedno dobro smijali. ispričavam se što to nisam pribilježio slikom. bila je to skupina individua sa zapada porculanske puti i kopjuteraških naočala, trbušatih bez obuće, anoreksičnih, mlađih i starijih. jedini "istočnjak" je bio čini mi se indijac koji je konstantno imao ruku po defaultu na prsima koja je držala ručnik koji je prekrivao nago tijelo od vrata do pojasa. onako, kao da je zacementirana. dok je drugi bio zamotan kao kada doma stavite ručnik oko pojasa nakon tuširanja. drugima to baš nije polazilo za rukom pa su svako malo mijenjali ruku koja je utrnula i namještali ručnik koji je stalno klizio tamo gdje ne treba. jednoj "punijoj" individui se vidjelo u očima da mu je dosta toga ručnika jer je ručnik bio ovlaš nabačen preko ramena otkrivajući neosučana prsa i trbušinu koja se gegala kao puding dok se pomicao u redu i vukao svoju prtljagu. i tu smo napravili kardinalnu grešku i stali u red s njima. nakon dobrih 10 minuta promatranja spomenutih individua smo shvatili da se nalazimo u krivom redu. red je bio dobar za taj let ali se nije pomicao. baš ovi s ručnicima su radili najveći krkljanac iako nisu imali niti satova niti remena koje treba staviti u kutiju za pregled. prebacili smo se u drugi red i prošli kontrolu vrlo brzo. prije ukrcavanja sam još malo promatrao i pokušavao shvatiti svrhu ručnika ali nisam dobio ideju zašto su ovim sektašima ti ručnici važni. i tako, sve je bilo normalno dok nije došlo vrijeme za polijetanje. još mi je nekako čudno bilo kako tako dugo stojim na ulazu u avion i kako se ne uspijevaju smjestiti na sjedala tako dugo. dok nisam shvatio da neki arapi ne mare za brojeve sjedala već sjedaju gdje žele, što zbog pozicije, što zbog familije. onako, kao u prigradski autobus tko prvi njegovo sjedalo. stjuardese su imale posla dok su napravile razmještaj prema kupljenim kartama. prvi put sam vidio da avion kreće dok stjuardese razmještaju putnike. pri iskrcavanju smo odlučili sjediti i ostati zadnji. i to je potrajalo nekih 10ak minuta. na carinskoj kontroli opuštena atmosfera kontrolora. glasno dovikivanje kolegi na drugom kontrolnom mjestu, namještanje košulje u hlače, pjevanje i tako.. kao da su doma. mislim si, ajd' super baš su opušteni. pregled putovnice ok. viza ok. fotografija i skeniranje svih 10 prstiju. dobro došli u saudijsku arabiju, dobro došli gospodine. pri pregledu prtljage čačkanje po koferu jer smo nosili nekakvu opremu za firmu. to mu nije bilo zanimljivo nego cdi i dvdi. caklile su mu se oči kada me pitao video, video? ne ne, programi za posao hladno sam vratio. s međunarodnog aerodroma smo trebali doći do nacionalnog koji je udaljen 20ak minuta vožnje. jedan taksist koji se uporno nametao da će nas odvesti jer mejbi mejbi autobus ne ide 2-3 sata. naravno, krenuo je par minuta nakon što smo se smjestili jer su prvo morali pronaći vozača. zatim je vozač malo veselo pročakulao s ovim što ga je tražio i ne znam da li je odlučio da je vrijeme da nas odveze ili mu je bilo vruće na 30 i nešto. karta za bus 20 riyala a za taksi oko 100. riyal:euro 5:1, u prvom poluvremenu.
na slijedećem letu jeddah-jizan (jazan, gizan), svakako ga nazivaju, još jedan biser. sjeo neki stari arap na stolicu za stjuardese kraj nužnog izlaza i neće se pomaknuti. mudar je on. ima više mjesta, dva prozora, kao u poslovnoj klasi. ljubazno stjuardesa njemu objašnjava nešto ali on ne mrda. pa dođe druga koja također nije imala uspjeha. i u jednom trenu ustane on i prebaci se na isto takvo sjedalo na drugu stranu. onda su odustale i zvale stjuarda. ovaj je imao nekakav sasvim drugačiji pristup. kao d aje pričao viceve s njim i stari se odlučio prebaciti na neko od putničkih sjedala koje opet nije bilo njegovo ali više nisu marili za to nego je avion odmah krenuo. sve te vožnje i zgrade su s klima uređajima pa prvi dan nisam niti osjetio vrućinu osim za kratkog hoda od aviona do zgrade.
tek kada smo krenuli od zračne luke prema našem hotelu u baish (baysh) nestala je urednost i čistoća i ponegdje sam primjećivao smeće uz cestu. sat vremena vožnje autom do hotela, ovlaš tuširanje i spavanje. bio sam umoran kao pas. i da, vozač nas nije čekao već smo zvali da ga pošalju pa smo čekali još sat vremena. ovdje se nikome ne žuri i uvijek imaju vremena.
sa svakog ugla nas je promatrao kralj kraljevine saudijske arabije.
nastavak slijedi...
drugi je tjedan kako sam u saudijskoj arabiji. malo lijenost, malo nedostatak vremena, malo loša internet veza, su razlozi što još nisam počeo pisati blog. sve češće dobijam upite ne mail kada će krenuti blog. pa evo, svečano uz sok od jabuke iz tetrapaka i otmjeno odjeven u donjem crnom rublju kineske proizvodnje (muškom), na ludoj zabavi na uzavreloj atmosferi oko 30°c, podatni HaPe i ja započinjemo hvale vrijedan i nadasve slikovit...ili kraće: proglašavam blog otovorenim! a ove govore ću ostaviti za budućnost kada ću se kandidirati za predsjednika republike i tada očekujem vaš doprinos na svojoj strani inače bolje da vas nema! ali nemojte to shvatiti kao prijetnju, to je jedan prijateljski savjet. :)
bio je to jedan sasvim običan ponedjeljak kada sam napustio viga, gogu i srećka koji su me dan prije lijepo ugostili i nahranili. zube sam sam oprao! dosadni dio autom od zagreba do udina i avionom od venecije do istanbula ću premotati jer je to bio sasvim nezanimljiv dio posla pa ću se malo zadržati u istanbulu. putovali smo kolega i ja. pri dolasku na kontrolu za ulazak u terminal na letu istanbul-jeddah, primijetili smo skupinu od 20ak individua vrlo neobično odjevenih. do sada sam vidio zanimljivih, kreativnih i praktičnih načina odijevanja u jednostavne tkanine. ili po domaći u plahte. ali oblačenje u ručnike još nisam. a nije ni vlado. i da se razumijemo, nije to bio "ručnik". to je bio pravi pravcati ručnik. bijeli pamučni ručnik s kvadratičnim uzorcima. i zaključili smo da nisu ukradeni iz hotela jer nisu imali nikakav logo. a bilo ih je i par malko ofucanih, ručnika ne individua. malo smo se pogledali, pa smo stali promatrati njih od glave do pete pa nam nikako nije bilo jasno. još da su bili arapi možda bi i imalo smisla.obojica smo zaključili da smo možda totalno zatucani ali smo se svejedno dobro smijali. ispričavam se što to nisam pribilježio slikom. bila je to skupina individua sa zapada porculanske puti i kopjuteraških naočala, trbušatih bez obuće, anoreksičnih, mlađih i starijih. jedini "istočnjak" je bio čini mi se indijac koji je konstantno imao ruku po defaultu na prsima koja je držala ručnik koji je prekrivao nago tijelo od vrata do pojasa. onako, kao da je zacementirana. dok je drugi bio zamotan kao kada doma stavite ručnik oko pojasa nakon tuširanja. drugima to baš nije polazilo za rukom pa su svako malo mijenjali ruku koja je utrnula i namještali ručnik koji je stalno klizio tamo gdje ne treba. jednoj "punijoj" individui se vidjelo u očima da mu je dosta toga ručnika jer je ručnik bio ovlaš nabačen preko ramena otkrivajući neosučana prsa i trbušinu koja se gegala kao puding dok se pomicao u redu i vukao svoju prtljagu. i tu smo napravili kardinalnu grešku i stali u red s njima. nakon dobrih 10 minuta promatranja spomenutih individua smo shvatili da se nalazimo u krivom redu. red je bio dobar za taj let ali se nije pomicao. baš ovi s ručnicima su radili najveći krkljanac iako nisu imali niti satova niti remena koje treba staviti u kutiju za pregled. prebacili smo se u drugi red i prošli kontrolu vrlo brzo. prije ukrcavanja sam još malo promatrao i pokušavao shvatiti svrhu ručnika ali nisam dobio ideju zašto su ovim sektašima ti ručnici važni. i tako, sve je bilo normalno dok nije došlo vrijeme za polijetanje. još mi je nekako čudno bilo kako tako dugo stojim na ulazu u avion i kako se ne uspijevaju smjestiti na sjedala tako dugo. dok nisam shvatio da neki arapi ne mare za brojeve sjedala već sjedaju gdje žele, što zbog pozicije, što zbog familije. onako, kao u prigradski autobus tko prvi njegovo sjedalo. stjuardese su imale posla dok su napravile razmještaj prema kupljenim kartama. prvi put sam vidio da avion kreće dok stjuardese razmještaju putnike. pri iskrcavanju smo odlučili sjediti i ostati zadnji. i to je potrajalo nekih 10ak minuta. na carinskoj kontroli opuštena atmosfera kontrolora. glasno dovikivanje kolegi na drugom kontrolnom mjestu, namještanje košulje u hlače, pjevanje i tako.. kao da su doma. mislim si, ajd' super baš su opušteni. pregled putovnice ok. viza ok. fotografija i skeniranje svih 10 prstiju. dobro došli u saudijsku arabiju, dobro došli gospodine. pri pregledu prtljage čačkanje po koferu jer smo nosili nekakvu opremu za firmu. to mu nije bilo zanimljivo nego cdi i dvdi. caklile su mu se oči kada me pitao video, video? ne ne, programi za posao hladno sam vratio. s međunarodnog aerodroma smo trebali doći do nacionalnog koji je udaljen 20ak minuta vožnje. jedan taksist koji se uporno nametao da će nas odvesti jer mejbi mejbi autobus ne ide 2-3 sata. naravno, krenuo je par minuta nakon što smo se smjestili jer su prvo morali pronaći vozača. zatim je vozač malo veselo pročakulao s ovim što ga je tražio i ne znam da li je odlučio da je vrijeme da nas odveze ili mu je bilo vruće na 30 i nešto. karta za bus 20 riyala a za taksi oko 100. riyal:euro 5:1, u prvom poluvremenu.
na slijedećem letu jeddah-jizan (jazan, gizan), svakako ga nazivaju, još jedan biser. sjeo neki stari arap na stolicu za stjuardese kraj nužnog izlaza i neće se pomaknuti. mudar je on. ima više mjesta, dva prozora, kao u poslovnoj klasi. ljubazno stjuardesa njemu objašnjava nešto ali on ne mrda. pa dođe druga koja također nije imala uspjeha. i u jednom trenu ustane on i prebaci se na isto takvo sjedalo na drugu stranu. onda su odustale i zvale stjuarda. ovaj je imao nekakav sasvim drugačiji pristup. kao d aje pričao viceve s njim i stari se odlučio prebaciti na neko od putničkih sjedala koje opet nije bilo njegovo ali više nisu marili za to nego je avion odmah krenuo. sve te vožnje i zgrade su s klima uređajima pa prvi dan nisam niti osjetio vrućinu osim za kratkog hoda od aviona do zgrade.
tek kada smo krenuli od zračne luke prema našem hotelu u baish (baysh) nestala je urednost i čistoća i ponegdje sam primjećivao smeće uz cestu. sat vremena vožnje autom do hotela, ovlaš tuširanje i spavanje. bio sam umoran kao pas. i da, vozač nas nije čekao već smo zvali da ga pošalju pa smo čekali još sat vremena. ovdje se nikome ne žuri i uvijek imaju vremena.
nastavak slijedi...
Nema komentara:
Objavi komentar