(ne)biti žena u kraljevstvu saudijske arabije

ono malo vremena što ponekad provedem s arapima sam pokušao iskoristiti maksimalno u razgovoru i dobiti što više informacija. sada gledam taj materijal koji sam već napisao i bilo bi to nekoliko stranica samo o ženama. nema smisla. većina vas što čita ne želi prozu već slike i pokoju rečenicu. pa je i ovo što pišem previše. dakle, pokušati ću skratiti a da ne izbacim srž, ali će ipak biti proza.


žene nose burku od puberteta, do tada nije obavezno.

obojica su obrazovani. jedan je nedavno završio studij automatike a drugi je 4ta godina studiranja računalnih mreža. prvi je turki, radi gdje i ja. drugi je fasial i prišao mi je u trgovini preko puta hotela. pitao me od kuda sam, što radim ovdje i da bi htio vježbati engleski sa mnom. loše govori engleski pa bi htio što više naučiti i studirati u sad-u, britaniji ili australiji.
oni su mi gotovo jedini dodir s ovdašnjim ljudima.

giovannie je filipinac. ovdje je na ugovoru od godinu dana za 600€ na mjesec. cimer za njih kuha navečer a on kuha u jutro. oko sat vremena vožnje je od njihovog smještaja do tvornice pa ustaje oko 4 da bi skuhao ručak koji nose na posao. najčešće je to riža i piletina. zezao sam ga da se oženi barem privremeno dok je tu da ne mora ustajati rano i kuhati. pitali smo turkija kako bi se mogao oženiti.
turki kaže da sigurno postoje barem tri načina kako se oženiti (kada si saudijac). u barem 2 načina je to gotovo nemoguće bez majke ili oca. jer su žene društveno odvojene od muškaraca. za upoznati ženu, moraš poznavati neku ženu. u tome začaranom krugu to mogu biti majka, sestra, rođaka. onaj dio kako odabrati ženu ćemo preskočiti jer bi se sve zakompliciralo. često majka daje savjet. kako bi turki rekao, a tko te bolje pozna od majke, pa ona i najbolje zna tko ti odgovara. no, recimo da postoji neka potencijalna udavača.

slučaj prvi.
majka će najviše moći istražiti o toj ženi kakva je da li paše njenom sinu jer svoga sina ona najbolje pozna pa tako i zna što je za njega dobro. zatim majka ide u izvidnicu. i recimo da je ishod bio pozitivan. tada se ide u upoznavanje. ali ne može sam, u pratnji roditelja ili rođaka ide se k toj obitelji da bi se upoznali. tada djevojka otkriva svoje lice i tada on prvi put može vidjeti lice potencijalne udavače, razgovara se i tako... i često to nije besplatno. vidjeti lice košta oko 500 riyala. ako mu se ne svidi nikome ništa. ako mu se svidi i on njoj i ako roditelji daju pristanak mogu se oženiti. ako se neki roditelj ne slaže može se tražiti "drugo mišljenje" npr. ujak ili stric ima također veliku važnost u odlučivanju.

slučaj drugi
oboje se sretnu u drugoj zemlji gdje mogu prići jedan drugome iako nisu oženjeni i razgovarati. tada opet treba tražiti odobrenje roditelja.

slučaj treći
u drugoj zemlji upozna osobu koja nije islamske vjere. tada bi se barem trebao javiti majci kako bi ona razgovarala s njom i dala savjet da li je ona dobra za svoga sina ili ne.
nakon što smo razočarano izdahnuli, turki je rekao da je možda bolje potražiti djevojku u bolnici jer ima puno filipinki koje rade u bolnici. giovannie se odmah složio :). no još se nije upustio u takvu pustolovinu. :)

da bi stranac oženio ženu islamske vjere mora prijeći na islam. da bi prešao na islam mora znati čitati kuran.
da bi muškarac iz saudijske arabije oženio strankinju ne mora mijenjati vjeru niti ona ne mora mijenjati vjeru. rođena djeca automatski pripadaju islamskoj vjeri. prijelaz na neku drugu vjeru se plaća životom, tj. nije dozvoljen i kažnjava se smrću.


kako znati da li ti netko odgovara itd, fasial smatra ne važnim. želi ženu iz svoje okolice, iz svoga plemena. jer je kulturno jako slična. ne želi ženu iz drugoga grada jer je različita kultura. kakve poslove žene uglavnom rade doma? kuhaju, čiste, odgajaju djecu itd. a kupovina, tko ide u kupovinu? ili on ili zajedno. a zašto ne ona sama? bolje je da ne ide jer je može netko napasti ili joj učiniti nešto nažao. ne želi da ona ide sama.
pitao sam fasiala zašto žene nose burku? kaže da je to za njihovu zaštitu. kako za njihovu zaštitu? kada bi žene bile bez burke na ulici i kada bi vidio neku koja mi se sviđa došao bi u iskušenje da joj priđem ili je tražim broj telefona ili da radim nešto s njom. proradila bi mi strast. a što ako odeš u ameriku studirati? tamo žene ne nose burku i sve te lijepe žene oko tebe. tamo je drugačija kultura i suzdržavao bih se, trudio bi se poštivati njihova pravila. znaš, to je strast u meni.
pitao sam turkija što mislio o tome pa mi je rekao da tako razmišlja netko sa sela, netko tko nema tv. tako i djeluju njih dvojica. dva različita svijeta. iako su obojica vjernici i drže do toga, ipak postoje razlike. jedan je relativno otvorenog uma i razmišlja dok drugi slijepo slijedi pravila i kuran.
ovako najčešće izgledaju izlozi, i najčeći su, s odjećom za žene.

ovako izgledaju žene u javnosti. žena otkrivenoga  lica na desnoj slici nije arapkinja.

zašto su vam dućani prepuni tih lijepih haljina i odjeće kada su žene uvijek u crnom? pa mogu to nositi ispod. a koji je smisao? to nije haljina za nositi "ispod", to je haljina za pokazati, pa čemu onda to? mogu to nositi na ženskim zabavama ili kada su kod kuće ili slično.

kada pogledam fasiala jasno mi je zašto imaju takva pravila. čovjek niskih energija, slijepi sljedbenik pravila, strasan i sposoban u slobodnom svijetu...? teško se kontrolira kada vidi lice lijepe žene. što bi tek učinio da je pijan i ljut da nemaju stroga pravila? bio bi to svijet kakav mi na "zapadu" poznajemo. lijepo oblikovan i determiniran svijet koji u suštini nije nešto drugačiji. socijalne službe, zabrane prilaza, zatvor i ostalo. razlike nema. u jednome sistemu zatvoriš nasilnike a u drugome zatvoriš žrtve. problem i dalje ostaje. u ovome svijetu sve su žrtve "zatvorene" unutar zakona i pravila koji je naravno iz kurana.
gotovo svaki dan, za vrijeme vožnje na posao, sam razmišljao kako bi jednostavno opisao žene u ovome svijetu muškaraca. trebalo mi je nekoliko tjedana da pronađem način kako ih slikovito opisati. žene ovdje nisu kao zlato ili dragulji jer zlatninu nosiš istaknutu da je drugi vide. žene su ovdje kao vojna oprema. htio bi imati što više i što bolje, ali ne želiš da drugi znaju što imaš. neka se znoje i razmišljaju. i zato treba napraviti visoki zid oko kuće i staviti rešetke na prozore, da ti dragocjena vojna oprema ne bi "dobila noge".

u obližnjem gradu ahbai (abi) sam vidi dosta žena koje nemaju pokriveno lice. mislim da se stvari u urbanim sredinama ipak mijenjaju. pitanje je samo vremena kada će ova tvrđava od pravila pasti. u to sam siguran jer sam tamo vidio jednu curu sa crvenim starkama. možete mi reći da sam smiješan. meni su starke oduvijek bile izraz bunta koliko god to neki smatraju modom. mislim da je samo pitanje vremena. prosvjedi na fakultetima, ne nošenje burke... internet nudi puno informacija koje prije nisu mogle znati. stvari se mijenjaju. mladi donose promjene.
i još nešto zanimljivo. biti žena pilot u saudijskoj arabiji nije zabranjeno. i ima ih da ne bi bilo zabune. ali je ženama zabranjeno voziti auto. pa je tako normalno da ih voze do aerodroma jer one ne smiju, ovaj... ne znaju same. glupače nesposobne!ordinary world