nedjelja 26.2. oko 6 ujutro, komolac (dubrovnik).
brod je natrpan sa zalihama hrane, vode, gorivima i brojevima telefona nepoznatih ljudi koji bi mogli pomoći ako nam zatrebaju na putu. na brodu mora biti brašna i vode, za ostalo ćemo lako.
još jedan pogled na golubov kamen i krećemo prema crikvenici.
kada sam već spomenuo golubov kamen, nema smisla da preskočim reći nešto o ombli. rijeka ombla koja je glavni izvor pitke vode za dubrovnik i okolicu izvire iz stijene i jako je kratka. najkraća rijeka na svijetu je u sjevernoj americi, oko 50m. neki smatraju da je ombla još kraća, oko 30m, pa se trude to i službeno potvrditi. budući da se ulijeva u more u dubokom zaljevu, zanima me kako će to izmjeriti.
malo ću premotati unazad. spremam se na put u arabiju i brod bi trebao dovesti do crikvenice i ostaviti ga (preparkirati brod kako je jedna maja rekla) kod prijatelja neko vrijeme dok se ne vratim. moje iskustvo s brodovima se može svesti na "nema pojma". brod još nije bio na putovanju dužem od sat vremena pa puno toga nije isprobano u dužem radu. spremao sam se na to putovanje još od početka godine ali je bilo loše vrijeme i hladno pa sam polazak odgađao tjedan za tjednom, dan za danom.
snijeg u marini 1.2.
kada se otvorio prostor u prognozi od tjedan dana dobrog vremena, došlo je vrijeme da se krene. a bilo je i zadnje vrijeme za polazak jer sam trebao na put u arabiju a tjedan dana.
jadran je poprilično pomogao organizirati prvu polovicu puta savjetima koliko milja dnevno, gdje se privezati u nevolji, koga nazvati itd. zahvalio sam se ljudima koji su mi pomagali svo to vrijeme u dubrovniku i bio sam i psihički spreman. možda će nekome to djelovati smješno jer od dubrovnika do splita ode brodom na kavu. meni je to sve novo i nemam pojma o plovidbi pa sam oprezan. ovo je prva ozbiljna plovidba za brod i mene. sve što sam mislio da bi moglo biti važno sam provjerio, privezao, pripremio.
daklem, nedjelja 26.2. oko 6.
u posadi su bili prijatelji. neki su se ukrcavali u toku plovidbe a mare je bila od prvoga dana. napuštamo marinu komolac i dubrovnik.
područje do pelješca djelomično poznajem a ona ga poznaje kao svoj džep pa nam karta nije trebala. nije bilo vjetra pa smo plovili samo na motor. putem je bilo i nešto kiše i valova pod orebićem pa nas je poljevalo. dok je bilo mirno jeli smo u vožnji za kormilom. kruh što smo ga pekli na brodu je bio obavezan. a kolač se smanjivao gotovo svakim silaskom u kabinu. na brodu imam pekač za kruh pa je kolač prilagođen pekaču. ubacim suho voće, rogačevo brašno, sok i prašak za pecivo, podesim vrijeme i pustim da ga završi. možemo ga nazvati čušpajz.cilj je bio doći što dalje prvi dan. do korčule ("ljetne" slike),
orebića ("ljetna" slika),
ili ako je moguće do lovišta na vrhu pelješca. pred lovištem.
u loviše smo stigli u sumrak. privezali smo se na mol restorana koji je zatvoren.
mare je odlučila protegnuti noge. i ja sam se složio s tom hvale vrijednom idejom. padao je mrak. ljudi više nije bilo vani. tu i tamo je svijetlilo neko svjetlo kroz prozor. na putu nas je dočekao jedan labrador koji za čudo nije lajao nego je stojao na srd ceste i pratio nas pogledom kako smo dolazili. prošli smo kraj njega a on nas je pratio.ne pogledom, nego nas je pratio uz nogu i veselo mahao repom kao da se dugo poznajemo. pas je šetao s nama, njuškao okolo i pratio nas u stopu. kada smo se vraćali nazad, zaustavio se tamo gdje smo ga našli. nevjerojatan pas.
nakon povratka, pogled na prognozu na internetu, konzultacije s jadranom što od jedara podići i kojim smjerom krenuti. nakon toga klopa, grijalica, pregledavanje karte i spavanje jer se sutra ustajemo rano i očekujemo dosta vjetra. prognozirano more 4-5. plan za sutra lovište-hvar.
brod je natrpan sa zalihama hrane, vode, gorivima i brojevima telefona nepoznatih ljudi koji bi mogli pomoći ako nam zatrebaju na putu. na brodu mora biti brašna i vode, za ostalo ćemo lako.
još jedan pogled na golubov kamen i krećemo prema crikvenici.
kada sam već spomenuo golubov kamen, nema smisla da preskočim reći nešto o ombli. rijeka ombla koja je glavni izvor pitke vode za dubrovnik i okolicu izvire iz stijene i jako je kratka. najkraća rijeka na svijetu je u sjevernoj americi, oko 50m. neki smatraju da je ombla još kraća, oko 30m, pa se trude to i službeno potvrditi. budući da se ulijeva u more u dubokom zaljevu, zanima me kako će to izmjeriti.
malo ću premotati unazad. spremam se na put u arabiju i brod bi trebao dovesti do crikvenice i ostaviti ga (preparkirati brod kako je jedna maja rekla) kod prijatelja neko vrijeme dok se ne vratim. moje iskustvo s brodovima se može svesti na "nema pojma". brod još nije bio na putovanju dužem od sat vremena pa puno toga nije isprobano u dužem radu. spremao sam se na to putovanje još od početka godine ali je bilo loše vrijeme i hladno pa sam polazak odgađao tjedan za tjednom, dan za danom.snijeg u marini 1.2.
kada se otvorio prostor u prognozi od tjedan dana dobrog vremena, došlo je vrijeme da se krene. a bilo je i zadnje vrijeme za polazak jer sam trebao na put u arabiju a tjedan dana.
jadran je poprilično pomogao organizirati prvu polovicu puta savjetima koliko milja dnevno, gdje se privezati u nevolji, koga nazvati itd. zahvalio sam se ljudima koji su mi pomagali svo to vrijeme u dubrovniku i bio sam i psihički spreman. možda će nekome to djelovati smješno jer od dubrovnika do splita ode brodom na kavu. meni je to sve novo i nemam pojma o plovidbi pa sam oprezan. ovo je prva ozbiljna plovidba za brod i mene. sve što sam mislio da bi moglo biti važno sam provjerio, privezao, pripremio.
daklem, nedjelja 26.2. oko 6.
u posadi su bili prijatelji. neki su se ukrcavali u toku plovidbe a mare je bila od prvoga dana. napuštamo marinu komolac i dubrovnik.
područje do pelješca djelomično poznajem a ona ga poznaje kao svoj džep pa nam karta nije trebala. nije bilo vjetra pa smo plovili samo na motor. putem je bilo i nešto kiše i valova pod orebićem pa nas je poljevalo. dok je bilo mirno jeli smo u vožnji za kormilom. kruh što smo ga pekli na brodu je bio obavezan. a kolač se smanjivao gotovo svakim silaskom u kabinu. na brodu imam pekač za kruh pa je kolač prilagođen pekaču. ubacim suho voće, rogačevo brašno, sok i prašak za pecivo, podesim vrijeme i pustim da ga završi. možemo ga nazvati čušpajz.cilj je bio doći što dalje prvi dan. do korčule ("ljetne" slike),
orebića ("ljetna" slika),
ili ako je moguće do lovišta na vrhu pelješca. pred lovištem.
u loviše smo stigli u sumrak. privezali smo se na mol restorana koji je zatvoren.
mare je odlučila protegnuti noge. i ja sam se složio s tom hvale vrijednom idejom. padao je mrak. ljudi više nije bilo vani. tu i tamo je svijetlilo neko svjetlo kroz prozor. na putu nas je dočekao jedan labrador koji za čudo nije lajao nego je stojao na srd ceste i pratio nas pogledom kako smo dolazili. prošli smo kraj njega a on nas je pratio.ne pogledom, nego nas je pratio uz nogu i veselo mahao repom kao da se dugo poznajemo. pas je šetao s nama, njuškao okolo i pratio nas u stopu. kada smo se vraćali nazad, zaustavio se tamo gdje smo ga našli. nevjerojatan pas.
nakon povratka, pogled na prognozu na internetu, konzultacije s jadranom što od jedara podići i kojim smjerom krenuti. nakon toga klopa, grijalica, pregledavanje karte i spavanje jer se sutra ustajemo rano i očekujemo dosta vjetra. prognozirano more 4-5. plan za sutra lovište-hvar.
Nema komentara:
Objavi komentar