nedjelja, 17. lipnja 2012.

selce dubrovnik drugi dan


umoran kao pas pa pišem s danom zakašnjenja.
od novalje do murtera. od 6 do 23.



sidro izdržalo. brod se vrtio ko' ringišpil. ujutro se probudio, izbacio krmeljave oči na svjež zrak kadli svi brodovi stoje u suprotnom smjeru za razliku od sinoć. vjetar promijenio smjer.
burin je izostao pa sam se vozio motorom do 8. a možda ovdje niti ne puše. inače, tijekom dana puše vjetar s mora na kopno, recimo duž obale, dok po noći puše vjetar s kopna na more. i jutrom je taj vjetar zanimljiv jer se lako s njim isploviti iz lučica. nema veze. ovaj put sam se drndao motor neko vrijeme.






 pag i kormorani na maunu







još jedan pogled na novalju. ovo na moru što je modrije je vjetar koji se javljao. počeli su se pojavljivati i brodovi.





vjetra je bilo sve više i bilo je ugodno jedriti.






zadar





negdje pokraj svjetionika je svirao dobar rock i vidio sam puno motora. valjda nekakav moto party. iako sam došao na 50-ak metara, nisam pozvan. :( okrenuo se otišao po 90°.







ošljak





















kako se nestalo sunca, vjetar je promijenio smjer, počeo puhati s kopna i za čas je sve bilo mokro na brodu. meni je trebalo još dosta do murtera, još sat i pol-dva vožnje. u međuvremenu, dok sam spuštao jedro moja dugo-mjesecna pratiteljica japanka, koja je prvo propjevala a kasnije zalijepljena, me napustila. brecnula se o ogradu i samo sam je pratio pogledom kako je proždire noć i tamno more. nakon što sam uspješno spremio jedra, okrenuo sam se prema murteru i putem smjerom iz kojega sam došao sam krenuo potražiti japanku. nisam je našao. glupo mi bilo da ova druga ostaje sa mnom pa sam je netrepnuvši ovlaš uputio negdje na more u nadi da će pronaći svoju vječnu pratiteljicu i da će zaspati negdje jedna kraj druge. a kad se samo sjetim kako sam je još par dana prije mogao unovčiti kao propjevanu japanku jer je nekome bilo zanimljivo vidjeti kako hodam s pola odljepljenog đona. i koga vraga se piše glagol "zalijepiti" ako je imenica "ljepilo". jadna osoba koja stranca mora naučiti hrvatski.
no nije tu mojim zanimljivostima kraj. pred murterom je bila mrkla noć. tmina na kvadrat. za ući u murter treba proći između 2 otočića jednu plićinu. najdublje je 2,5m a brodu treba minimalno 1,7m. prošao sam tu prije nekoliko mjeseci i po danu se vidi da je stvarno plitko. no, dobro. smanjio gas na minimum i držim se sredine. sve ok. već na kraju prolaza, hop hop hop i brod stane. lopata pijeska na putu. malo se vratio unazad i skrenuo. ujutro ću provjeriti stanje, za sada ne pušta more.
nagradno pitanje glasi: iz kojega je filma rečenica "milostivi bog nam je ostavio lopatu punu pijeska da ne potonemo". nagrada je vožnja brodom u blizini murtera. :)
privezao se na rivi i zaspao prije nego li sam legao.

1 komentar: